Ne ulazeći u to da li je starijoj generaciji bilo teže, definitivno im je bilo drugačije. Danas su najveće muškarčine među filmskim zvezdama uglavnom nabildovani superheroji poput Krisa Hemsvorta, Preta i Evansa – naučno uvećani i izvajani treninzima po poslednjim trendovima u vežbanju i ishrani. Momci kao što su Stiv MekKvin, Li Marvin, Čarls Bronson i Džim Braun stigli su u Holivud već očvrsli i oklopljeni. Marvin i Bronson su već bili osvojili Purple Heart (odlikovanje koje se dodeljuje ranjenima ili ubijenima u vojnim akcijama) u Drugom svetkom ratu. MekKvin je prethodno bio marinac, cirkuski dobošar i drvoseča. Brauna su oblikovali surovi treninzi fudbala – na koledžu i profesionalno. Ovi muškarci ne izgledaju izvajano – izgledaju kao da isklesani iz kamena. U Marvinovom slučaju, svi ti fini detalji izgledaju kao da poigravaju oko njegovog vrata dok govori.
Era “mačizma na ekranu” (1960-1975) je tema Kvadovog uzbudljivog serijala “Akcione zvezde: Najbolje od MekKvina, Marvina, Bronsona i Brauna”. Serijal prikazuje isečke iz petnaest krimi, vestern i ratnih filmova, a svi sem nekolicine snimljeni su na 35mm traci. Bronson je najzastupljeniji u ekipi jer se pojavljuje u većini filmova koji su ušli u serijal: The Dirty Dozen (1967), The Great Escape (1963), The Magnificent Seven (1960). (Još jedan čelični glumac, Džejms Koburn, koji se ne pominje u naslovu serijala, pojavljuje se čak četiri puta).
Bronson u svojim ulogama pokazuje malo ranjivosti, naročito u filmu Hard Times(1975), gde stiže u Nju Orleans kao podivljali samuraj, osvaja grubu rvačku scenu, i odlazi. Međutim, tvrdokorna ljudska njegovih muževno-muških junaka nije uvek neprobojna. U Sedam veličanstvenih, uznemirava ga kada neki dečaci počnu da nazivaju svoje očeve kukavicama, jer smatra da je roditeljstvo mnogo hrabriji poziv nego mahanje pištoljem. U filmu Death Wish(1974), čiji se rimejk nedavno pojavio, njegova nasilnička odiseja je pokušaj izlaženja na kraj sa tugom i besom, ali ne može da pobegne od emotivnog komešanja. Na kraju, odvojen od stvarnosti citira replike iz vestern komedije.
Sa druge strane, Braunov imidž opakog tipa ima posebnu važnost za razumevanje konteksta u kojem se kroz istoriju dešavao napredak po pitanju smanjenja rasizma. Dok je Sidni Poitier dizao nos zbog Oskara u In the Heat of the Night (1967), Braun je odigrao jednako potentnu ulogu u The Dirty Dozen, kao vojnik čiji prezir prema belcima ga ne sprečava da pogine pomažući upravo nekim belcima da granatiraju bunker pun nacista. Iako mu je to bio tek drugi film, Braun je ostavio jak utisak čak i u okruženju ikona kao što su Bronson, Marvin, Ernest Bordžins i Teli Savalas. Na sličan način, u brzom i živahnom vesternu El Condor (1970), kada liku kojeg igra Braun dobije još jednu sloboda-u-zamenu-za-obavljen-zadatak ponudu, on kida svoje lance i nabija otpusnicu belcu u usta.
Do momenta kada je nekoliko godina kasnije trend da se kroz film govori o eksploataciji crnaca doživeo bum, Braun se već bio pojavio u više od deset filmova i probio se kao prva crna akciona zvezda. Slaughter (1972) je prototip filma
o eksploataciji, daleko manje uspešno izveden nego sledeći film istog reditelja (Džek Steret) – Cleopatra Jones (1973). Kola padaju sa litica, lutke bivaju bačene sa zgrada, Braun spava sa Stelom Stivens dvaput za jednu noć (što strašno uznemirava Rip Torna). Moja omiljena scena je kada jedan od likova pokuša da se predstavi heroju, ali ga Sloter udarcem izbacuje kroz prozor. Ovaj pada u bazen, gde Sloter nastavlja da ga udara. U filmovima kao što je ovaj, akcije junaka, stavovi i veze su akt prkosa prema belim autoritetima.
Što se Marvina tiče, on topi srca kao prosed ali divljenja vredan vojni major, pripadnik alpinističke policije, strani dobrovoljac i skakač sa vozova. Najviše volim da ga gledam u filmu The Killers (1964). Strejter Marvin i čudak Klu Gulager zapetljavaju se u opasno klupko pošto čvrsto odlučuju da istraže zašto je tip koji je unajmljen da ubije samo sedeo i čekao da oni pucaju. Ako mogu da vam upropastim kraj filma, Marvin umire najspektakularnijom sporom smrću koju sam ikada video, posle saobrajke, nakon što se otkotrljao preko travnjaka i dok puca u neprijatelja (kojeg igra Ronald Regan!), sakupljajući plen dok krvari na smrt. Navodno, Marvinu je da evocira osećaj iz poslednje scene pomoglo sećanje na situaciju kad je na set dolazio pijan.
Iako društva napreduju ka rodnoj ravnopravnosti i primetan je pozitivan pomak kada je pitanju tretman žena, tradicionalne predstave o muškarcu i muškosti duboko ukorenjene u popularnoj kulturi, uz simpatije za nasilnika koji nastupa iz pozicije tipa koji se bori za opšte dobro. To su baš oni segmenti, kroz koje bismo svrsishodno i efikasno mogli menjati stavove o prihvaljivost nasilja – kroz kulturu i sport. Nadamo se da jednog dana, u Holivudu, i u svetu, pesnica u lice neće biti šmekerski potez i krvarenje na smrt pored vreće novca neće biti herojska smrt. Jednog dana, kada idealno, ideja o herojskoj smrti više neće ni postojati.
—
Autor: Vern (mart 2018)
Adaptacija i prevod sa engleskog: Jovana Georgievski
Izvor: Village Voice